Ništa ljepše od lijepih uspomena pogotovo kada je riječ o Plavoj Makinji i dobrim starim vremenima, a ovoga događaja se malo stariji vrlo rado sjećaju kada je na našoj Podvornici gostovao državni prvak HNK Hajduk Split.
Dvije limene glazbe (opuzenska i stonska), dodatne tribine, zvona na sve strane kada je stigao za gostujući autobus sa igračima… ali daleko prije toga veliku privrženost prema klubu pokazali su naši navijači koji su skupljali kupone iz „Slobodne“ kako bi se susret odigrao! Uvijek je Plava Makinja imala navijačku potporu kojima je Neretvanac bio više od kluba.
U današnjem postu (ranije objavljenom) jedna naša mještanka je sve to lijepo i detaljno opisala: Sjećam se ove utakmice jer su skoro svi opuzenci pa i mi u Vrtiću skupljali kupone iz novina da bi ih imali dovoljno da "Hajduk" dođe u Opuzen . Nije bio važan rezultat. Važno je bilo da " Neretvanac " igra protiv " Hajduka", jer za nas opuzence" Neretvanac" je bio više od nogometnog kluba, bio je naša svetinja. Sjećam se nekih igrača . Prvi u gornjem redu je Velibor Šimović , peti je moj brat Pero(Željko) Popić , na kraju je trener Arapović. Moj brat je cijelu svoju mladost posvetio "Neretvancu". Golove je uglavnom davao glavom. Bio je zapažen igrač pa je jedno vrijeme igrao i u mostarskom "Veležu", ali se vratio nazad u "Neretvanca". Sjećam se da je jednom bio ozlijeđen i imao je nogu u gipsu pa nije mogao igrati, ali je želja bila veća i od boli i od gipsa,. pa kad su ga došli pitat bi li moga igrat pristao je. Oni su ispilali gips i on je tu utakmicu odigrao. To je nešto što se ne može ni prodat ,ni kupit i zove se ljubav ,a Opuzen i "Neretvanac" je i danas nerazdvojna ljubav „ (hvala gospođo Marija)
To je prava i istinska ljubav prema jednome klubu, a mi stvarno imamo sreće pa i dan danas imamo najbolje navijače na svijetu.