Najave su pred derbi bile zanimljive kao i svaki put do sada ali od prvoga sučevoga zvižduka te nakon uvodnih par minuta vidjelo se tko je prošlogodišnji prvak jer smo se nametnuli kvalitetom i igračkim stavom ali i prije svega igrom dobrim postavljanjem na terenu. Možda su domaćini bili čvršći i spremniji nego prijašnjih godina ali i dalje su bili miljama od pozitivnoga rezultata u još jednome El Clasicu.
Naš trener Proleta lukavo je zarotirao prvih 11 gdje je osjetio da je pravi trenutak dati priliku Mihaljeviću te Buljanu i Diegu što se pokazalo vrlo dobrim rješenjem.
NERETVA – NERETVANAC 1:2 (0:1)
Igralište Iza Vage. Gledatelja 400. Sudac: Ante Jurić (Split). Pomoćnici: Ante Proso (Gata) i Ivan Taraš (Solin). Delegat: Vedran Šetka (Ploče).
STRIJELCI: 0:1 Taslak (4), 0:2 Mihaljević (63), 1:2 Marić (73).
NERETVANAC: Diego Teixeira, Herceg, Mihaljević (od 67. Popić), Deak, Taslak, Sesar, Topić (od 67. Seo Woomin (72. Woomin)), Bačić (od 87. Bošnjak), I. Čepo, Buljan, Valinčić.
TRENER: Goran Proleta.
Početnih par minuta domaćin je preuzeo loptu u noge i od samoga početka pokušavao sa par dugih dijagonala na našu stranu desnu stranu ali naš 18 godišnji Moris Valinčić sve to odlično zatvara i iz jedne takve presječene lopte i iz prvoga našega prelaska u polje domaćina postižemo zgoditak. Centrirao je Ivano Čepo i iz uigrane akcije na drugu stativu mladi Taslak jako lijepo zabija gol i smiruje užarenu atmosferu metkovskih tribina.
Odličan početak za naše kao da je sputavao domaćina, doslovno svaki napad preko ofenzivnog trojca Sesar – Mihaljević – Bačić zadavao je dosta muke za domaće obrambene igrače koji se nisu mogli nositi sa našom hitrinom i brzinom. Bili smo puno bolji u sredini terena gdje su Čepo i Buljan dosta dobro čitali domaću veznu liniju. Do kraja prvoga dijela dvoboja uz obostranih par kornera uz našu veliku šansu u 44.minutu kada Mihaljević povratnom loptom pronalazi Bačića koji tuče malo preko gola.
NK Neretva u prvome poluvremenu sa dva udarca sa nekih 20 metara ali dobro postavljeni Diego bez problema brani. Bilo bi šteta ne pohvaliti naše bočne igrače Hercega i Valinčića koji su bili na visokoj razini igre jer se igra domaćina fokusirala na duge lopte na Zovku i Buhača koje smo jako dobro neutralizirali.
Drugi dio bez promjena u sastavu kod nas i utakmica što vrijeme odmiče sve više se otvara, a ključni detalj se dogodio u 64.minuti kada Mihaljevića pronalazi naša vezna linija na desnoj strani. On se jako vješto rješava jednoga domaćega braniča i kada su svi očekivali povratnu loptu lukavo se snalazi i pogađa suprotni kut vratara Kozine, koji iako je bio dobro postavljen nije mogao ništa. Nakon gola u Metkoviću se orilo sa tribina „Šukaneeee, Šukaneee…“ – delirij na našoj tribini koja je bila jako dobro ispunjena.
Nakon gola naši su brzim kontranapadima mogli potopiti domaćina – prvo Bačić, pa poslije njega Woomin ali sve je to dobro blokirala domaća obrana. Igrala se 73.minuta kad naša vezna linija gubi jednu loptu na 30 metara od gola i Marić sa neki 20 metara jako lijepo pogađa uz samu prečku lopta sjeda iza leđa našega vratara.
Nakon gola pravi El Clasico sa puno startova i sa puno žustrine. Neretva ponovno dugim loptama pokušava ali jedna takva dolazi do najboljeg igrača utakmice Bačića koji bježi trojici čuvara sa našega polja sve na 30 metara od Neretvinog gola i na kraju ga ruši Jelavić kao posljednji čovjek obrane i zarađuje crveni karton.
Nismo dugo bili sa brojčanom razlikom igrača jer samo 5 minuta kasnije prestrogo sudac daje Hercegu drugi žuti karton i snage su poravnate, a igrala se 86.minuta.
Zadnjih 5 minuta i plus 5 minuta nadoknade prošlo je u rastrganoj igri ali u konačnici apsolutno zaslužena pobjeda naše momčadi. Veliko slavlje igrača i navijača se preselilo u Opuzen gdje već pomalo tradicionalno nakon Metkovića imamo zabavu.
Bravi za igrače i trenere predvođene Goranom Proletom koji će imati veliku podršku već u srijedu kada nam u goste dolazi ekipa NK Zmaj Makarska u utakmici koja će se igrati sa početkom u 16:00h.
