Razdoblje od osnutka 1932.do 1945.
NK „Neretvanac“ službeno je osnovan, prema dostupnim podacima, 1932. godine, nakon što je grupa opuzenskih entuzijasta službeno provela u djelo dugogodišnju želju velikog broja mladića, od kojih su neki išli u škole ili radili u drugim većim gradovima, da Opuzen dobije pravi nogometni klub. Naravno da se i prije toga nogomet igrao u našemu mjestu, osobito između ekipa mladića sastavljenih po dijelovima mjesta, kao što su primjerice Foša, Smokovo, Selo itd. Nogomet se uglavnom igrao po ledinama, a kao prvo „pravo“ igralište naši stariji mještani spominju tzv. „Barinu ledinu“, koja se nalazila na mjestu današnje gospodarske zone Opuzen. Od formiranja kluba pa sve do 1942. godine naš je klub odigravao prijateljske susrete uglavnom sa momčadima koje su osnovane u otprilike istim godinama, među kojima osobito spominjemo „Rat“ iz Kune, SOŠK iz Stona, „Grk“ iz Potomja te naravno tadašnju „Naronu“ iz Metkovića. Spomenimo, kao zanimljivost i dokaz kako su tadašnji mladići voljeli nogomet, klub i svoje mjesto da je za odigrati utakmicu u napr. Kuni, trebalo voziti lađu od Opuzena pa preko Neretvanskog kanala do Crkvica, a onda još i dobar dio puta pješke. Bilo je to vrijeme materijalnog siromaštva i oskudice, ali velikog duhovnog bogatstva i mladenačkog poleta tzv. opuzenskih „pelenaša“, koji je u današnje vrijeme teško i zamisliv. Od 1942. godine do završetka drugog svjetskog rata klub je, kao i ostali klubovi s našeg područja, prekinuo svoju aktivnost. Veliki broj igrača, članova uprave i simpatizera kluba sudjelovao je u drugom svjetskom ratu, a među velikim brojem stradalih s našeg područja, bilo je na žalost i puno mladih nevinih žrtava tog nesretnog razdoblja hrvatske i neretvanske povijesti. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razdoblje od 1946. do 1950.
Nakon završetka drugog svjetskog rata, klub obnavlja svoju aktivnost i ubrzo omasovljuje članstvo. Iako u teškim poratnim uvjetima, u doba velikog siromaštva, nerijetko i gladi, opuzenski mladići s velikim entuzijazmom i ljubavlju prema lopti, svome klubu i mjestu započinju novu eru kluba. Već 1946. godine „Neretvanac“ se uključuje u službena natjecanja i na dan 11. kolovoza 1946. godine odigrava prvu prvenstvenu utakmicu od svog osnutka. Zanimljivo je da je prvi protivnik u toj povijesnoj utakmici za naš klub bila metkovska „Narona“, nedugo nakon toga preimenovana u „Neretvu“, koja je od osnutka kluba pa sve do današnjih dana bila i ostala naš najveći i najljući, naglasimo to, sportski protivnik. Do kraja 40-tih godina „Neretvanac“ se natječe u Prvenstvima Dalmacije organiziranim po manjim grupama, uglavnom s momčadima iz bližeg okruženja. Svoje prvenstvene i ostale utakmice do 1950. godine, „Neretvanac“ kao domaćin odigrava na igralištu zvanom „Gučića njiva“ koje se nalazilo na mjestu kasnije formiranog poduzeća IGP „Opuzen“ odnosno iza današnje benzinske stanice INA. Godine 1950. djevojke i mladići iz Opuzena potpomognuti mjesnom vlašću i tvornicom „Neretva“ izgrađuju novo igralište u Podvornici, na kojemu i danas klub nastupa. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razdoblje od 1950. do 1960.
Već 1951. godine „Neretvanac“ pobjeđuje u svojoj grupi natjecanja dalmatinskih klubova i sa ostalih pet pobjednika grupa se natječe za prvaka oblasti Dalmacije. U sezoni 1953/1954 nakon ostvarenih šest pobjeda u grupnome prvenstvu, uspješno prolazi kvalifikacije za ulazak u tadašnju vrlo jaku ligu Splitskog podsaveza. Bio je to do tada uvjerljivo najveći rezultatski uspjeh našega kluba. U toj ligi, iz više razloga od kojih su neki bili i diskriminirajući prema klubu iz male sredine, ostaju „plavi“ samo jednu sezonu. Iza toga uslijedilo je teško razdoblje, gdje je „Neretvanac“ bio seljen po različitim ligama često sukladno čudnim odlukama nogometnih i političkih dužnosnika. U sezoni 1958/1959 takmiči se u Mostarskoj podsaveznoj ligi gdje osvajanjem prvog mjesta stječe pravo nastupa u vrlo jakoj Mostarskoj zoni. Vrijedi spomenuti da se u tim godinama, od svršetka drugog svjetskog rata do 60-tih godina, klub odnosno primarno njegova uprava borila sa golemim problemima bilo materijalne bilo političke i druge prirode i da je sam opstanak kluba bio pravi poduhvat vrijedan i ondašnje i današnje zahvalnosti. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razdoblje od 1960.-1970.
Od početka do sredine 60-tih godina „Neretvanac“ se natjecao u Mostarskoj podsaveznoj ligi, a od sezone 1965/1966 do sezone 1968/1969 u jakoj Mostarskoj zoni koja je u to vrijeme bila treći rang saveznog natjecanja, iza prve i druge lige tadašnje države. U društvu vrlo jakih klubova kao što su GOŠK (Dubrovnik), Borac (Čapljina), Lokomotiva (Mostar) i drugi, „Neretvančeve bebe“, kako su ih nazvali u tadašnjim „Sportskim novostima“, su postizale zadovoljavajuće rezultate, a osobito je bila uspješna i zanimljiva sezona 1966/1967, kad se „Neretvanac“ serijom od šest uzastopnih uvjerljivih pobjeda borio za naslov jesenskog prvaka. Treba naglasiti da su tih godina za „Neretvanac“ igrali gotovo samo Opuzenci i tek poneki igrač iz naše doline. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razdoblje od 1970. do 1980.
Od sezone 1970/1971 „Neretvanac“ se vraća tamo gdje mu je oduvijek i bilo mjesto - u svoju Dalmaciju i sve do sezone 1978/1979 se natječe ili u skupinama ili u jedinstvenoj Dalmatinskoj ligi. Početkom 70-tih godina klub je bio u vrlo teškoj materijalnoj situaciji koja je sa sobom donosila i igrački deficit pa je ostanak u ligi nekih godina u društvu mnogih jakih klubova bio veliki uspjeh. Za njega su bili zaslužni uglavnom domaći igrači i grupa entuzijasta koja je vodila klub i borila se sa nedaćama svih vrsta. Sredinom sedamdesetih godina klub se materijalno, stručno i igrački konsolidira i postiže zapažene rezultate. Izgrađuju se nove klupske prostorije, dograđuju tribine i uređuje travnjak za što treba odati priznanje ljudima koji su vodili klub te odgovornima u tadašnjemu poduzeću PIK „Neretva“, koje je sve dok je postojalo bilo ili glavni ili među najvažnijim sponzorima kluba. Spomenimo iz ovog razdoblja i povijesnu prijateljsku utakmicu odigranu sa „Hajdukom“ iz Splita, koju su Opuzenci izborili pobjedom u nagradnoj igri skupivši više od 51 tisuće kupona iz „Slobodne Dalmacije“. Nešto stariji će se sigurno sjećati, a našim mlađima je nemoguće ukratko opisati što se sve događalo prije, za vrijeme i nakon te utakmice odigrane 1. veljače 1976. godine. Spomenimo samo da joj je nazočilo, prema izvještaju „Slobodne Dalmacije“, šest tisuća ljudi odnosno dva tadašnja Opuzena. Nakon te godine „Neretvanac“ igra još tri sezone u Jedinstvenoj dalmatinskoj ligi, a onda nesretno ispada u niži rang takmičenja – međuopćinsku ligu. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razdoblje od 1980. do 1990.
U 80-te godine prošlog stoljeća „Neretvanac“ ulazi natječući se u međuopćinskoj ligi Dubrovnik-Korčula-Lastovo-Metković. U sezoni 1981./1982. premoćno osvaja prvo mjesto u navedenoj ligi i ovime počinje „zlatna era“ našega kluba. Sve do kraja 80-tih godina „plava makinja“ vrlo uspješno nastupa u iznimno jakim ligama, kao što su najprije Jedinstvena Dalmatinska liga zatim Hrvatska liga-jug te na kraju desetljeća i Međurepublička liga-jug. Bilo je to vrijeme kad se na Podvornici na prvenstvenim utakmicama, osobito na derbijima s „Neretvom“, okupljalo i tri tisuće gledatelja. U nekim sezonama godišnji prosjek gledatelja u Opuzenu premašivao je brojku tisuću. Da se radi o „zlatnim vremena“ može posvjedočiti i činjenica da je u deset sezona tog desetljeća „Neretvanac“ kao domaćin odigrao 140 utakmica od kojih je 98 pobijedio, 32 odigrao neodlučeno i samo 10 izgubio. U tom vremenu četiri sezone kao domaćin nije izgubio pred svojim navijačima niti jednu utakmicu. Prošlo je tih 80-tih godina kroz redove našega tima veliki broj sjajnih i domaćih igrača i onih sa strane koji su pojačavali redove ionako moćnog „Neretvanca“. Među njima je bio i Joško Popović, koji je jedini od Opuzenaca nosio dres seniorske reprezentacije Hrvatske i koji je još uvijek treći na vječitoj listi najboljih strijelaca HNL-a, iako se oprostio od aktivnoj igranja prije 15-ak godina. Svih ovih izvanrednih rezultata, bez obzira na sjajne igrače i „najboju publiku na svitu“, zasigurno ne bi bilo da u klubu nisu aktivno radili brojni članovi uprave koji su i materijalno i organizacijski već od prošlog desetljeća dobro posložen klub digli za još dimenziju više. 

 

Razdoblje od 1990. do 2000.
U 90-te godine „Neretvanac“ ulazi natječući se u Međurepubličkoj ligi-jug. Ta sezona 1990./1991. bila je i posljednja koja se održala u bivšoj državi. Trebalo je imati hrabrosti i otići na neke terene Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a u nekim slučajevima bilo je doslovno potrebno spašavati živu glavu. Nedugo nakon tog potpuno neregularnog prvenstva krenula je velikosrpska agresija na našu domovinu. Umjesto lopte i sučevih zvižduka uslijedili su zvižduci metaka i granata. Veliki broj igrača, članova uprave i navijača priključilo se našim vojnim postrojbama u obrani svoje domovine. Zbog toga se na jesen 1991. godine nije niti igralo prvenstvo, a početak natjecanja u samostalnoj Republici Hrvatskoj „Neretvanac“ je započeo u 2. HNL-jug. U toj jakoj ligi naš je klub igrao sve do sezone 1994./1995., kad ispada u niži rang natjecanja. Svakako treba odati veliko priznanje igračima te upravi kluba što su u tim teškim vremenima, kad se zbog ratnih operacija nekad moralo igrati i izvan Opuzena, ne samo održali klub nego i postizali vrijedne rezultate. Ipak, posljedice rata, a najviše teška gospodarska situacija najviše su utjecale na to da je „Neretvanac“ od drugoligaša za nekoliko godina postao županijski ligaš. Bilo je to možda i najteže razdoblje u čitavoj burnoj prošlosti u kojem je prijetilo čak i gašenje kluba. Na sreću, spriječeno je trudom i entuzijazmom uglavnom opuzenskih mladića i tek nekolicine ljubitelja nogometa koji su bili u upravi kluba.

 

Razdoblje od 2000. do 2010.
U novo stoljeće i tisućljeće ulazi naš klub natječući se u I. Županijskoj ligi. Nastavilo se tako teško razdoblje iz zadnje polovine minulog desetljeća. Besparica, izostanak podrške nekad aktivnih članova i simpatizera, ali i lokalna politička prepucavanja preko leđa kluba, lome, no ne uspijevaju ipak do kraja slomiti naš klub. Bez obzira što je niz godina klub postizao rezultatski skromne rezultate, treba odati veliko priznanje tadašnjoj upravi i igračima, jer je trebalo puno truda i umješnosti da klub uopće preživi i aktivno se svake sezone natječe. U županijskoj ligi igra se neprekidno zaključno sa sezonom 2004./2005. kada „Neretvanac“ osvaja prvo mjesto i u dodatnim kvalifikacijama uspijeva izboriti ulazak u III. Hrvatsku ligu-jug. U toj ligi uspijeva ostati samo sezonu i ponovo ispada u niži rang natjecanja. No, taj posrtaj nije ostavio dugotrajne posljedice jer se klub već sljedeće godine vraća u 3. Hrvatsku ligu-jug i od sezone 2007/2008 je njen stalni član. 

 

Razdoblje od 2010. do danas
Vrijedi istaći da u sezoni 2010/2011 „Neretvanac“ u konkurenciji 18 klubova osvaja drugo mjesto na kraju prvenstva 3. HNL-jug, a sljedeće godine i naslov jesenskoga prvaka lige. Taj izvrstan niz odličnih plasmana je nastavljen sve do sezone 2017./2018. kad se „Neretvanac“ borio i uspješno izborio za opstanak u trećeligaškom rangu. Život nogometnog kluba je sličan ljudskom životu i obilježavaju ga i usponi i padovi odnosno sretna i teška razdoblja. Ono što je zalog budućnosti i kontinuiteta uspješnog funkcioniranja kluba je uspješan rad omladinske nogometne škole, kojem uprava kluba mora posvetiti najveću pozornost. Tu trebaju nicati novi igrači koji će braniti boje „Opuzenskoga sina“, a nadamo se da će neki od njih zaigrati i u najvećim hrvatskim i svjetskim klubovima. Izgradnjom igrališta s umjetnom travom i pomoćnog igrališta te angažiranjem mladih stručnih kadrova, mahom poniklih u „Neretvancu“, stvoreni su uvjeti za njihov sportski i ljudski razvoj.

 

(NK Neretvanac se zahvaljuje gospodinu Nenadu Zonjiću na pomoći oko pronalaženja svih dokumenata, slika i informacija vezano za dio „Povijest“ na našem web-u.)