Po prvi puta nakon odlaska ali u dresu drugog kluba vratio se na Podvornicu naš Ante Babić. Kažemo naš jer će uvijek biti naš s obzirom za godine provedene igrajući za Plavu Makinju.
B „Bilo je jako čudno doći na Podvornicu i skidati se u gostujućoj svlačionici te se zagrijavati na drugoj strani terena, ma sve nekako čudno!“
Uprava kluba prije same utakmice poklonila je njegovu sedmicu sa prezimenom na leđima gdje je pisalo „HVALA“ za sve godine provedene trenirajući igrajući u Opuzenu. Pljesak navijača prije prvog sučevog zvižduka dokaz je kako se Ante cijeni u očima naših navijača.
„Uvijek se lijepo osjećam kada sam tu, to je moj klub i uvijek će biti i uvijek ću se rado vraćati. To je tako, također bi se htio zahvaliti svima na toploj dobrodošlici.“
Pamtimo njegove odlične partije, a najbolju sezonu je igrao baš u onoj našoj jakoj šampionskoj generaciji kada su ga njegove dobre igre odvele sve do prvoligaških terena Parka Mladeži „ Sjećam se svega, prve utakmice za seniore, ali najdraže vrijeme mi je bilo kada smo kao galaktikosi harali ligom. Bili smo nazadrživi. Tada mi je i kum Stipe igrao samnom u veznoj liniji – mislim da je to naša najbolja generacija moga vremena provedenoga u Opuzenu.“
Iako je poražen u jučerašnjoj utakmici ima samo riječi hvale za naše igrače i trenera:“ Stvarno dobra ekipa sa odličnim trenerom, vjerujte mi ponajbolja u ligi! I fascinatno je to kako baš Neretvanac uvijek ima dobre mlade igrače i kako mladima igračima daje šansu za razvoj, za uspon u karijeri. To je jako bitno ta šansa i u konačnici prošao sam to u Opuzenu i znam što to donosi mladim igračima koji tek počinju igrati seniorski nogomet. Današnji Neretvanac jako balanisran, pokriven na svim pozicijama.“
Brz i neuhvatljiv na terenu letargičan van njega to je naš Babo ali htio je još jednom za kraj naglasiti :“Da zapravo nikada nisam otišao J jesam fizički ali sam s njima uvijek.“
Sretno Ante ma gdje god bio!